Rad "Oazinih" gerontodomaćica (VII/2013)

Četvrtak, 08. 08. 2013.

Rad "Oazinih" gerontodomaćica (VII/2013) – anegdote

veličina pisma smanji veličinu pisma uvečaj veličinu pisma
Ispis
Pošalji e-mail

Dubravka SimendićNaši izvještaji o radu "Oazinih" gerontodomaćica pomalo su šablonizirani i suhoparni jer u njima želimo donatore obavijestiti o onome što se svakodnevno i svakomjesečno radi za korisnike i s korisnicima. U tom radu dešavaju se i svakakve zgode, od kojih smo dvije anegdotalne zabilježili u pretprošlom, a jednu u prošlom članku. Zapisala ih je Dubravka Simendić, asistentica na projektu "Pomoć starim i nemoćnim osobama Grada Belog Manastira".

Što da mislimo o Nijemcima i Njemačkoj?
Jedna "Oazina" gerontodomaćica bila je proteklog mjeseca u posjetu suprugu u Njemačkoj. Kako je stanovala kod starog bračnog para (80 i 81 godina), nije se baš puno "odmaknula" od svojih svakodnevnih obaveza. Naime, baš taj dan kada je stigla, stanodavka je operirala desno rame i dobila protezu (umjetni rameni zglob). Ali, za tri dana, evo nje iz bolnice, sva čila i dobro raspoložena, a ruka u "avionu" (držaču koji sprečava pomicanje i omogućuje zarastanje).

I tako frau Ema, sva ozarena i gostoljubiva, pozva gerontodomaćicu na "Kuchen", a ova nikako da shvati da se radi o kolaču koji već fino miriše iz kuhinje. Nije joj bilo jasno da se netko s netom operiranim ramenom već jednom rukom razmahuje po kuhinji i poziva goste. Oprezno je upitala staru frau nema li "Schmerzen" (bolova), na što je ova odrezala – "keine Schmerzen" (nema bolova). Objasnila je začuđenoj gerontodomaćici da je njen doktor jako dobar i da joj je dao sve potrebne lijekove. A da bi rastjerala i posljednju sumnju, dodala je još: "Jedva čekam da odem na frizuru, ali ne znam kako da nalakiram nokte na nogama!" I šta da sad čovjek zaključi o njemačkim doktorima, njemačkim lijekovima i o samim Nijemcima!?