Radnici su zahtjeve izrazili u paroli "tri osmice": osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja. Kao odgovor, uslijedila je represija, a u sukobima s policijom bilo je žrtava i ranjenih na obje strane. Sedmorica sindikalnih aktivista osuđena su na smrt.
Drugi kongres Radničke internacionale odlučio je da od 1890. godine širom svijeta Prvog maja budu organizirane masovne manifestacije, demonstracije i štrajkovi, kao jedan od vidova klasne borbe, što je do kraja 19. i početkom 20. stoljeća dobilo masovne razmjere.
(Opširnije: zenit.ba)