Kako bi navikao na vanjske zvukove, nakon oporavka prebačen je u vanjski kavez. Stalno je trčkarao i osluškivao zvukove iz okoline. Kako se ne bi navikao na ljude, nije mu se previše prilazilo. Ipak je to divlja ptica. Nakon nekog vremena, počeo se neprestano i jako glasati, čak i noću. Iz udruge AWAP dobiven je savjet da bi trebao biti pušten u prirodu, što je od početka i bila namjera.
Vivci su ptice koje žive na vlažnom staništu i blizu vode. Odabrano je da bude pušten u okolini Tikveša, što dalje od ljudi, u okolišu koji bi mu trebao odgovarati. Kada je doveden na lokaciju koja je odabrana za puštanje, bio je uplašen. Polako i nesigurno je izašao iz transportera i, na veliko iznenađenje prisutnih, poletio je visoko u nebo iznad vode. Bio je to njegov prvi let. Zaista veličanstven prizor. Iznenađenje je bilo još veće kad se vratio na mjesto odakle je poletio. Kao da se došao pozdraviti.
Zahvaljujući Sandri Lepoglavec, također i njenoj obitelji, koji su se svakodnevno brinuli za ptiće, te Sandri Kušenić, koja je nabavljala hranu, i udruzi AWAP, koja je pomogla savjetima, jedan život je spašen.
* * *
Ono što je posebno zanimljivo uz ovu priču jeste to da su, nakon objave prvog članka o vivcima, u "Oazu" stigla dva poziva vezana za spašavanje ptica. Prvi poziv je bio iz Varaždina, gdje su ljudi u svom dvorištu našli ranjenog vrapca i kako imaju dva psa, željeli su ga negdje zbrinuti. Drugi poziv bio je iz Osijeka, gdje je žena pronašla ranjenu grlicu ili goluba (nije bila sigurna), koja ne može letjeti. Upućeni su da zovu udrugu AWAP jer će ih oni najbolje posavjetovati gdje i kako zbrinuti životinjice.
Životinje ne treba uzimati iz prirode, osim kad su ozlijeđene i trebaju pomoć ljudi. Iako cijela ova priča mnogim ljudima izgleda smiješno i suludo, neizmjerno je veličanstven osjećaj vidjeti kako životinja odlazi u – slobodu.
